Srbin doživeo pakao u Indiji! Ukrali mu pasoš i 300 evra, a onda je usledila potera kao na filmu FOTO
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Dragan Šibalić ostao je u Indiji bez pasoša, kartica i gotovo 300 evra, nakon krađe u selu.
- Uz pomoć policije i lokalca Amana organizovana je potraga motornim vozilima, a trenerka sa pasošem je pronađena.
- Vratio je pasoš i deo novca, a priču je opisao kao jednu epizodu iz knjige 'Snagom volje do krova sveta'.
Poznati srpski biciklista iz Kragujevca Dragan Šibalić, koji je na dva točka obišao svet i doživeo brojne neverovatne avanture, ponovo je privukao pažnju na društvenim mrežama pričom sa jednog od svojih najneobičnijih putovanja.
Ovoga puta čitaocima je opisao kako je minulog proleća ostao bez pasoša usred Indije, bankovnih kartica i gotovo 300 evra usred sela, a kada je shvatio da je pokraden, odlučio je da pravdu uzme u svoje ruke!
Ono što je usledilo ličilo je na scenario akcionog filma - policija, motori, potera kroz selo i neočekivani junak koji je zbog njega ostavio sve svoje obaveze.
Njegovu priču sa Fejsbuka prenosimo u celosti:
- Jutro u indijskom selu. Probudio sam se ispod jednog drvenog letnjikovca, a nedaleko od mene dvoje seljaka srpovima žanju pšenicu. Arhaičan prizor kakav se retko viđa. Dok doručkujem poslednje orahe iz torbe, prilaze mi još dvojica, među njima i neki klinac. Odmah počinju da traže novac. Pet dolara, pa pet dolara. Ne odustaju. Pakujem stvari, a svoju dugačku trenerku, u čijem se unutrašnjem džepu nalazi torbica sa pasošem, bankovnim karticama i gotovo trista evra, spuštam u bisagu. U tom trenutku mali povika: „Money, money!“
- Primetio je kaiš torbice koji je na trenutak provirio iz džepa. Nekoliko minuta kasnije prilazim njivi da snimim ručnu žetvu. Dok ja snimam dvadesetak sekundi autentičnog prizora, klinac ostaje kod mog bicikla. Ništa ne slutim. Posle četrnaest kilometara stižem do supermarketa u Mairvi. Otvaram bisagu da uzmem novac. Trenerke nema! Prevrćem obe torbe. Nema! U trenu shvatam da sam ostao bez pasoša, kartica i skoro trista evra. Moj život u Indiji upravo se pretvorio u košmar.
Jurim u policijsku stanicu. Ali tamo me dočekuje indijska birokratija u punom sjaju. Službenici me mirno saslušavaju, a onda objašnjavaju da mesto krađe nije u njihovom reonu. Druga stanica je udaljena petnaest kilometara. Tražim da me bar odvezu tamo, ali ne. Ne mogu ništa da učine. Tada mi puca film! Urlam, psujem na srpskom i engleskom i najavljujem da ću se sam vratiti u selo i pronaći lopove!
Izlećem iz stanice i jurim biciklom kroz gradsku gužvu. Posle nekoliko kilometara sustižu me dva policajca na motoru. U raspravu se uključuje mladić po imenu Aman, koji govori engleski i uspeva da razume šta se dogodilo. A onda se dešava nešto neverovatno. Aman ostavlja svoj kafić, poziva nekoliko prijatelja i predlaže da svi zajedno krenemo u poteru. Moj bicikl i stvari ostavljamo kod njega, a cela družina seda na motore.
Pravac selo!
Za nekoliko minuta nastaje prava mala ekspedicija. Zaustavljamo motoriste, pokazujemo im fotografije osumnjičenih, raspitujemo se od kuće do kuće. I konačno, pronalazimo jednog od matoraca sa njive! Kada nas je video sa policijom, prebledeo je. Odmah počinje da se pravda i svu krivicu prebacuje na dete. Ali ja hoću samo jedno: „Gde je mali?!“ Vraćamo se do letnjikovca gde sam spavao. Pod pritiskom svih prisutnih, seljak prilazi starom ćebetu i izvlači moju trenerku!
Pronašli smo je!
Odmah proveravam džep. Pasoš je tu. Bankovna kartica je tu. Ali novac – nestao! Počinjem da urlam da mi vrati evre. Posle žestoke rasprave, matorac donosi sto deset evra. Tražim ostatak, ali on se kune da je to sve što je mali ostavio. Od skoro trista evra uspevam da povratim samo deo. Ali u tom trenutku više me nije ni bilo briga za novac. Pasoš je spasen! Sa policajcima Durgešom Kumarom i Džahilom Kanom fotografišem se za uspomenu. Aman me vraća u svoj kafić, gde me čeka topao ručak. Kada sam krenuo dalje, pokušao sam da mu dam deset evra da mi ih zameni za rupije. Odbio je da uzme novac! Umesto toga, na silu mi je stavio u ruku gomilu indijskih novčanica.
- Da imaš za put kroz Bihar. Posle ovoga, to je najmanje što možemo da učinimo za tebe. E, to je Indija! Jedni ti ukradu sve što imaš, a drugi ostave svoje obaveze, okupe društvo, sednu na motore i krenu u poteru da ti pomognu. I na kraju ti još daju novac za put. Do večeri sam uspeo da pređem još pedesetak kilometara. Pronašao sam mesto za spavanje, ali ni tu nisam imao mira. Meštani su me budili, nudili smeštaj i upozoravali na zmije i komarce. Na kraju sam, besan i iscrpljen, usred noći ponovo natovario bicikl i pobegao još pet kilometara dalje.
Tek tada sam pronašao kamenu klupu na kojoj sam konačno mogao da zaspim. Ležeći pod zvezdama, razmišljao sam samo o jednom: dobro je, pasoš je ponovo kod mene. Sutra me čeka Bihar! Ako mislite da je ovo neverovatna priča, verujte mi – to je samo jedna epizoda sa mog putovanja opisanog u knjizi „Snagom volje do krova sveta“.
Na tim putovanjima nisam tražio udobnost, niti sam želeo da prikazujem samo lepu stranu sveta. Beležio sam ono što mi se zaista dešavalo. I dobro i loše. I ljude koji te razočaraju, i one koji ti vrate veru u čoveka.
- Snagom volje do krova sveta - knjiga o putovanju, upornosti i susretima koji se pamte celog života. Poručite svoj primerak porukom.